Demitologiziranje Noći vještica

Ovih dana kružit će razni tekstovi o Halloweenu. Pa idemo umiriti uplašene kršćane na rubu konflikta. O samom nazivu neću govoriti, koga zanima može istraživati.

Halloween je izvorno stari keltski blagdan završetka žetve i izmjene godišnjih doba kada su, prema vjerovanju, duše pokojnika dolazile na zemlju. Kako bi se od njih zaštitili, ljudi su palili vatru i koristili ružne i glasne naprave da ih otjeraju.

Vještice nisu mitska bića nego žene koje su se bavile praznovjernim i magijskim ritualima kako bi otjerale zlo od osobe koja ima nekakav problem.

U 8. st. Crkva stavlja blagdan Svih svetih na datum koji koristimo i danas. Upravo na Noć vještica, večer prije dana Svih svetih, liturgijski počinje proslava Svih svetih.

Poganska vjerovanja i rituali za kršćane su potpuno beznačajni. Svaki kršćanin dobro zna da nikakve bundeve i šišmiši ne mogu otjerati zlo.

Postavlja se pitanje, zašto kršćani imaju potrebu slaviti poganske običaje, osobito ako u njih ne vjeruju?

Nadalje, kršćani prema dokumentima Drugog vatikanskog sabora znaju i da sve religije imaju neko zrnce istine o Bogu, ali puninu je objavio Isus Krist. Dakle, i stara keltska religija nastala prije Krista ima u sebi neko zrnce istine. Vjerovanje u duhovni svijet, za početak. Mogućnost da se duhovni svijet susreće s ovozemaljskim – nije protivno vjeri Crkve.

“Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.”

Ef 6,12

Kelti su, kao i neki drugi narodi, unutar svojih obreda imali prinošenje ljudskih žrtava kako bi umilostivili božanstva u koja su vjerovali.

U judeokršćanskoj tradiciji s Abrahamom započinje razvoj židovske i kasnije kršćanske vjere bez prinošenja ljudskih žrtava, Bog to ne traži.

Ipak, Isus je prinio sebe kao žrtvu Ocu za grijehe svih ljudi. Nakon Isusove žrtve nikakve druge obredne žrtve nemaju smisao, euharistija postaje središnja žrtva, ne u vidljivom prolijevanju krvi, nego u kruhu i vinu. Ostalo je Bog učinio za nas.

Kada sve pogledamo, proslava Halloweena je na toliko razina pogrešna, ne zato što po sebi ima nekakvu magijsku moć (iako ne tvrdim da nema ili ne može imati), nego zato što je ta naizgled dječja igra uvreda Spasitelju i svim njegovima, svetima, koji su mnoge nevolje trpjeli i dali život za Isusa. Umjesto da čast i slavu dajemo Njemu i njima, jer su živjeli i umrli za Istinu, mi se igramo lažnih religija, sve pod vidom bezazlenosti.Kršćani se ne boje Halloweena i bundevica, nego ne žele uvrijediti Spasitelja. Zlo u ljudski život i srce ulazi preko grijeha, svakog grijeha, primjerice ignoriranja svete mise ili svetogrdnog pričešćivanja. Nije Noć vještica nikakva iznimka da bi joj se pridavala pretjerana pažnja. Problem je što joj kršćani pridaju pažnju. Kao i Pachamami u Vatikanu, primjerice. Lažni bogovi ne zaslužuju pažnju.

Kršćani se ne boje Halloweena i bundevica, nego ne žele uvrijediti Spasitelja. Zlo u ljudski život i srce ulazi preko grijeha, svakog grijeha, primjerice ignoriranja svete mise ili svetogrdnog pričešćivanja. Nije Noć vještica nikakva iznimka da bi joj se pridavala pretjerana pažnja. Problem je što joj kršćani pridaju pažnju. Kao i Pachamami u Vatikanu, primjerice. Lažni bogovi ne zaslužuju pažnju.

Kome Krist ne znači ništa, neće mu ni slavlje Noći vještica smetati. Mislit će da je to samo igra. Svatko ima svoj odnos s Bogom i svoju savjest, ali baš zato, ako oni kojima je do Isusa stalo poštuju tuđe odabire, makar bili bolno uvredljivi, kojekakva praznovjerja, horoskopi, joga, bioenergija, druge religije nimalo tolerantne prema kršćanstvu, poštuj i ti naš, moj.

Ovih dana mnoge škole i vrtići obilježavaju Noć vještica raznim igrama i aktivnostima. Djeca odgajana u kršćanskoj vjeri nalaze se u problemu, ne znaju kako izbjeći neugodnosti, a u razvoju savjesti osjećaju sudjelovanje u tome kao pogrešno. O njima se baš i ne razmišlja, ali o djeci čiji roditelji primjerice ne žele molitvu unutar određenih obilježavanja se razmišlja pa se izbjegava i izbacuje molitva da ih ne uvrijedimo, sklanjaju se križevi itd.

U našoj domovini koja pripada kršćanskoj kulturi i civilizaciji Svi sveti su svetkovina i državni praznik. Možda bismo mogli naglasiti spasenje kojemu se nadamo umjesto vještica?

U svakom slučaju, pokazuje se da je kršćanska kultura tolerantna prema svima – osim prema kršćanima.

(Anonimno)