Physical Address
304 North Cardinal St.
Dorchester Center, MA 02124
Pozdrav!
Dakle, ovako…
Godine 2016., nakon mog prvog putovanja u Međugorje, vratila sam se kući u večernjim satima. Tijekom presvlačenja primijetila sam na sebi neke točkice (osip). Bila sam tada trudna oko mjesec dana.
Sutradan zovem doktoricu, ginekologinju, i potvrđuje mi kako sam dobila vodene kozice (varićele). Zamislite — varićele u 28. godini, i to još u trudnoći! Tu počinje moja agonija…
Moja ginekologinja, tjerajući mi „strah u kosti“, savjetuje da pobacim, jer „to je ionako tek sam početak trudnoće“. Nema što mi nije nabrojala – sve moguće dijagnoze i posljedice koje bi mogle zadesiti moje dijete. Bila sam u teškom stresu, danima.
Zatim mi kaže: „Poslala bih vas i infektologu, da čujemo i njegovo mišljenje.“ Pomislila sam: možda će me on umiriti, možda će reći nešto ohrabrujuće… ali ne. Tek tada sam potpuno potonula.
Rekao mi je: „Gospođo, nitko vam ne može garantirati da će dijete biti zdravo. Mogu li vam dati savjet?“
„Naravno“, odgovorila sam.
A on kaže: „Imao sam prijateljicu koja je, isto kao vi, dobila varicele u petom tjednu trudnoće. Savjetovao sam joj da pobaci – i to je i učinila.“
Nakon te njegove rečenice ustala sam, blijeda kao krpa, i otišla kući – u suzama. Razgovarala sam s mužem; nismo znali što bismo. (Danas sam ljuta na sebe što sam uopće dopustila da pomislim na pobačaj, ali tada sam bila prestravljena svim tim dijagnozama i upozorenjima.)
Uz pomoć nekoliko meni dragih ljudi, koji su molili za mene, za moju bebu i za dobar ishod, odlučila sam zadržati trudnoću. Uzela sam krunicu u ruke i počela moliti. Svaki dan.
I molim do danas — i molit ću dok sam živa — jer, Bogu na hvalu i slavu, naše dijete se rodilo živo i zdravo! 💓
Slava Bogu i blagoslov svima! 🙏
(Anonimna pratiteljica stranice „Pravo na život“)
