Physical Address
304 North Cardinal St.
Dorchester Center, MA 02124
Svjedoci smo koliko danas ima neželjenih trudnoća koje se nerijetko završavaju na način nedostojan čovjeka, gdje se fizički odstranjuje nevino nerođeno biće, čisti dar od Boga. Mnoge majke, ali i očevi zbog toga nose trajne ožiljke na svojim dušama koje ne zarastaju bez susreta s Raspetim u sakramentu svete ispovijedi.
Na sreću, imamo i toliko divnih svjedočanstava gdje se majke uprkos svemu raduju majčinstvu i bore za svoje čedo… Ovo je jedna takva priča koju nam je anonimna pratiteljica poslala u elektronski pretinac pošte…
“Hvaljen Isus i Marija.. moja priča ovako počinje..
Oduvijek sam voljela djecu. U početku nekako nije išlo.. Molila sam, željela jako i iznenada se pojavio „plusić“ ! Mojoj sreći nije bilo kraja. Kontrole sve uredne, kažu da je muško. Ja već imena smišljam , onako sretna i presretna.
Izdržali smo do 22-og tjedna trudnoće. Mama ga čuvala, pjevala stalno, stomak milovala, pričala s njim i pitala se „kako mi izgledaš, ali budi mi samo živ i zdrav. Nakon malo vremena počinju bolovi. Prva mi trudnoća, počinju strahovi, tješim se da će sve biti dobro. Dolazim u bolnicu, doktorice nešto šapuću.. ne znam što se događa.. bojim se, ali se uzdam u dragog Boga i opet ponavljam“ma, bit će sve u redu“.
Premještaju me u drugu bolnicu…dolazim popodne na pregled. Nakon pregleda smještaju me u sobu. Dolazi mi doktor i kaže „ako dijete sada dođe na svijet, nažalost, neće preživjeti“!
Držim se za stomak i molim Boga da nije tako. Govore mi oko mene „ma, bit će još djece“… Suza za suzom ide, šutim od boli i od straha. Prihvaćam sve terapije samo da ga spasim. Govore mi „ako i preživi imat će poteškoća u razvoju.. Govorim im „ ja to dijete želim, to je moje čedo, ja ga ne dam“.
Nakon nedugog ležanja u bolnici dolaze trudovi, hitni carski rez i na svijet dođe moj prekrasni palčić! Mojoj sreći nije bilo kraja.. zdrav prelijep, mali smotuljak… trudim se za mlijeko, on je u inkubatoru, bori se on, borimo se svi. Kao svaka majka pjevušim, gledam i kažem „Bože, hvala ti, daj da preživi“.
Telefon zvoni uvečer, govore mi „on je jako bolestan mora hitno na operaciju!“ Dolazim, brinem se, čekam satima u hodniku… Kažu mi „prošlo je sve u najboljem redu“. Ipak, iz dana u dan on je sve lošije…stabilno, ali loše. Zvali smo i svećenika, krstio ga je u bolnici. Opet sebe tješim „bit će on dobro, mamin dječak… Dolazi doktor i kaže „vašeg sina možemo spasiti samo još jednom, zadnjom operacijom, ali je jako rizična…
Gubim se, bojim za svoje dijete…
Svanuo je sutrašnji dan…mog anđela voze u operacijsku salu.. mama i tata ga prate i mole Boga da operacija uspije. Stiže doktor nakon nekog vremena i kaže „vaš sin je umro, imao je sepsu i crijeva su mrtva..“ Suza za suzom lije, šok.. zašto bas njega… sto pitanja u glavi..
Ukopan je nakon dvanaest dana… mojoj tuzi nema kraja.. Bog mi daje snagu da idem dalje, znam da je na boljem mjestu i da me čuva i voli..💙💙💙😭😭
Majka jednog anđela…Bog vas blagoslovio!”
(anonimna pratiteljica stranice “Pravo na Život”)
