Svjedočanstvo: “Rodila sam princezu sa sindromom Edwards…”

Od jedne vjerne pratiteljice smo dobili lijepo svjedočanstvo koje objavljujemo onakvog kakvog smo dobili, bez ispravljanja i uljepšavanja.

Svjetlopis: Chalie Chulapornsiri / Shutterstock

“Danima čitam članke o budućoj majci koja nosi bolesno dijete

Tema je jako osjetljiva i smatram da bi ju trebali komentirati samo oni ljudi tj.majke koje su prošle slična iskustva

Svi pisu o vjeri

Da treba vjerovati…a ne razumiju da je vjera dar od Boga i milost koja se dobiva bas preko križa…

Iz moģ života kad se sjetim te davne 1993 godine druga trudnoća

Ratno stanje …kuci imam zdravog sinčića…

U 32 tjednu trudnoce doktori su primjetili zaostatak u rastu bebe

Do 39 +5 dana kad sam ju rodila prosla sam preko 30 Ultrazvuka .. gledali su me u ono vrijeme skoro svi ginekolozi i imali razlicita misljenja

Moju princezu rodila sam na zadak u terminu

Tezila je 2.200 kg i 46 cm bila duga

Dobila je abgar ocjenu 10

Danima sam ju gledala u iinkubatoru nista ne primjecujuci

Gledala ju kao sitnu mrsavu bebicu

Za razliku od sina koji je imao preko 4 kg kad se rodio

Nakon 12 dana agonije usla je djecija pediatrica u sobu i sasila mi u lice

Znate ON ima gotsko nepce .. nemoze samostalno da jede vec ga hranimo na sondu

Nema brade …jedan bubreg zakržljao…prsti spojeni na nogama .. mongoloidni pogled

Sum na srcu…..

Slusala sam i plakala i mislila da je pogrijesila

Rekla joj pa ja nisam rodila sina vec kcer zasto kazete ON a ne ONA

Doktorica me samo pogledala i rekla svi su oni ON

Plakala sam znala sam da ju sto prije moram prebaciti u Zagreb

Suprug je povukao veze preko vojske i za 2 dana djete je bilo u Zagrebu

S tim da ju prvo nisu htjeli pustiti jer nisu imali prenosni inkubator

Kako smo bili uporni i nismo htjeli da ostane ni dana vise u Zadarskoj bolnici jer zamislite osjecaj kad vam dode pedijatar i kaze vase djete ce umrijeti svakako

Nemamo prenosni inkubator

Al ako ste toliko navalili

Mi ce mo ju umotati u foliju pa ako se ohladi do Zagreba nek se ohladi onda ce te vi biti krivi…..

Toliko o pocetku borbe moje princeze za zivot

Čim je stigla u Zg

Tamo su je doktori odmah poceli hraniti na bocicu .. sonda je postala proslist

Na tom odjelu Genetike u bolnici Rebro

Kad dodeš kao da ulazis u neki drugi svijet malih anđela

Nakon 2 tjedna dobili smo dijagnozu…dobili smo upute

Rekli su nam

Dragi roditelji vasa djevojcica boluje od tada rijetke bolesti EDWARDSOVOG SINDROMA 10 ti je slucaj u svijetu trenutno

Ovakva djeca u 50 posto slucajeva umiru odmah na porodu 25 posto u prva 3 mjeseca zivota a ostih 25 posto su djeca koja se bore

Al nije poznato da je iti jedno djete dozivilo dob skole

Idite kući mama i ponasajte se kao prema naj zdravijem djetetu

Tako je i bilo borba je pocela…mogu da pisem do sutra….Od gusenja i plavljenja njenog dok sam ju hranila

Do toga da se nisam htjela pomiriti da ce jednog dana preseliti se kod Gospodina

U to vrijeme nisam bila vjernik

Zivila sam tradicionalnu vjeru bez redovne molitve

Isla sam 2 do 3 puta godisnje na svetu misu

Vjerovala u cuda

U to vrijeme u Zadarskon bolnici su radile najbolje sestre na svijetu

Od sestre bodulice Nade do nase sestre Martina Juric i doktor koji je vodio Genetiku

Dr Letinič

Uz takvo osoblje sve je lakse

Ti ljudi su mi puno pomogli u borbi za spas mog djeteta

Moja princeza je za svoja 22 mjeseca puno mjeseci provela na prvom katu djecijeg odjela Zadarske bolnice

Prebolila je 6 upala pluca .. borila se sa opstipacijom crijeva tj.zatvorom

Kad joj je u tim danima temparatura rasla i do 42

Cak su doktori kod 6 upale pluca rekli Pina je nepobjediva

U njena 22 mjeseca zivota obratila sam se Bogu …

Pocela redovno moliti

Vjerovala da ce Bog napraviti najbolje za moje djete

Bilo je dana kad sam plakala i mislila sto je meni ovo trebalo

Ali cudni su putevi Gospodnji…

Tesko najteze je roditelju gledati muku patnju i bol svog djeteta

Tako sam se i ja sa tim tesko nosila…bila sam slaba u vjeri

Svugdje sam trazila lijeka za ozdravljenje svog djeteta

Ali spasa nije bilo

Onda sam krenula u Medugorje i predala je Gospi

Zavapila sam

Majko draga spasi i ozdravi moje djete molim te..

A ako nemožeš molim te uzmi ju sebi

Spasi ju muka i boli

Najprvo nju pa onda nas roditelja da ne gledamo kako se nase djete muči

Nakon tog hodocasca krenula sam redovno na svetu misu

Pri prvoj svetoj misi svecenik je nakon mise rekao

Tko zeli neka dode i upise misu za zdravlje ili pokojne

Ja stojim u klupi nova sam u crkvi kad cujem glas koji mi govori

Ingrid idi upiši Pini misu za zdravlje

Okrecem se oko sebe kad uz mene dvije bakice stoje

Ja mislim luda sam

Kad nakon par sekundi opet muski glas

Ingrid odi upisi Pini misu za zdravlje

Okrenem se oko sebe vise nema nikog

Krenem prema sveceniku i upitam ga

Da li ja mogu da upisem misu za zdravlje za moju Pinu

Svecenik kaze nisi do sad upisivala ???

Ja kazem Ne

To je bio 11 mjesec

On kaze da vidimo gdje ima mjesta

Evo u subotu 28.01.1995 u 7 i 30 ujutro

Prvo sto mi je palo na pamet bilo je

Nadam se da nece do tad umrijeti

Moje djete je u periodu do te svoje mise dobilo svoju 6 upalu pluca gdje su svi mislili da ce umrijeti

Ali Pina je cekala svoju svetu misu

Inace Pina vam je bila moja radost beba koja se nikad nije nasmijala

Nikad nije rekla mama

Nikad nije sjedila trcala….nikad joj kose nisam češljala …

Obozavala je čokolino i kasice

Volila je gugutati i gagati kao pticica …ona je bila moja radost moja princeza moja mala djevojcica

Tezila je svega 4 kg

Ta mala heroina sa 22 mjeseca docekala je tu subotu…i svoju prvu i poslijednu misu

Nakon mise to poslijepodne sve je krenulo sa zatvorom crijeva i rastom temparature

Zvao nas je doktor i rekao

Da vam kazem

Doslo je vrijeme

Nasa svijeca se gasi

Pinina muka pocela je u subotu 28.01 i trajala do ponedeljka 30.01 ujutro u 08 i 30 minuta kad ju je Gospodin pozvao k sebi

Ta misa nije bila za sretno ozdravljenje

Ta misa je bila za sretnu smrt

Bog je meni poslao moju Pinu da mene vrati sebi

Imala sam posebno dijete za koje sam se birila 22 mjeseca

Ali vrijedilo je

Zato zelim reci svim majkama koje prolaze svoju bol i agoniju

Pokusajte potraziti Boga

On je tu svugdje oko nas

Samo ceka da mu se obratimo

Da je bilo lako nije…

Da mi moje djete ne fali lagala bi

Ali istovremeno Bog mi je podario još šestero djece koji su sad svugdje oko mene … puno unucadi

Tesko je savjete djeliti jer nismo svi isti

Ja iz svog aspekta kazem

Moja Pina vrijedilo je sve to proći uz tebe i uzivati u svakom tvom dodiru …zagrljaju . pogledu . Danas duboko urezano u svaku poru moga srca i moga sjećanja

I danas ponosno kazem

Meni je dragi Bog poslao moju Pinu da mene sebi vrati…

Hvala ti moj Boze na mim anđelu

Milos Bozija je imati andela uz tako puno djece

Da sam ju rodila tad kad su doktori htjeli prekinuti u 33 tjednu nista ovo ne bi dozivila

U ono vrijeme mladosti mozda bi me olaksalo

Ali kroz njeno rodenje …njen zivot i borbu i ja sam rasla i grizla ko lavica prema Bogu

I danas sam sretna zbog toga

Sve sto se desava iako nam nekad nije jasno

Desava se sa razlogom

Pina moja voli te mama najvise na svijetu i hvala ti sto sam uz tvoju pomoc osjetila Bozju ljubav

Boze moj hvala ti na svakom trenutku

Ti si moj put istina i život

Da mi nije vjere ne bi bilo ni mene “

[anonimna pratiteljica stranice “Pravo na Život”]