Physical Address
304 North Cardinal St.
Dorchester Center, MA 02124
U Hrvatskoj se danas čuva između devet i deset tisuća zametaka začetih u postupcima medicinski potpomognute oplodnje (MPO). Ti se zametci nalaze u spremnicima tekućeg dušika pri temperaturi od –196 °C u nekoliko hrvatskih bolnica, najviše u Kliničkoj bolnici Merkur u Zagrebu, gdje ih ima oko 8.700.
Većina njih pohranjena je prije 2012. godine, kada je donesen sadašnji Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji. Taj zakon dopušta čuvanje zametaka pet godina o trošku HZZO-a, nakon čega parovi mogu odlučiti hoće li ih nastaviti čuvati uz naknadu od tisuću kuna godišnje, donirati drugom paru ili dopustiti njihovo uništenje. Iako zakon od 2012. omogućuje darivanje embrija, do danas u Hrvatskoj nije zabilježen ni jedan slučaj donacije.
U Hrvatskoj se postupci MPO-a provode samo s vlastitim spolnim stanicama (homologna oplodnja). Donacija jajnih stanica i sperme, odnosno heterologna oplodnja, moguća je tek kad Ministarstvo zdravstva izda licence ustanovama koje bi to mogle provoditi. Do danas nijedna ustanova takvu licencu nije dobila. Također, u Hrvatskoj ne postoji ni banka sperme ni banka jajnih stanica, što znači da su parovi koji ne mogu začeti vlastitim stanicama primorani odlaziti u inozemstvo – najčešće u Češku, Austriju ili Sloveniju. U tim zemljama dopuštene su anonimne donacije, dok hrvatski zakon traži neanonimnost donora, što mnoge parove dodatno odvraća od donacijskih postupaka.
Prema riječima dr. Velimira Šimunića, predsjednika Nacionalnog povjerenstva za medicinski potpomognutu oplodnju, u Hrvatskoj se godišnje obavi više od pet tisuća postupaka oplodnje, a svake se godine rodi između tisuću i dvije tisuće djece začetih na taj način. Procjenjuje se da je od uvođenja IVF-a u našu zemlju do danas rođeno više od trideset tisuća djece. Ipak, dr. Šimunić upozorava na etičke i stručne nedostatke sustava, osobito na stvaranje prevelikog broja zametaka u svakom postupku. Po njegovim riječima, cilj nije stvoriti desetak zametaka i kasnije ih zamrzavati, nego poticati postupke u kojima se stvara manji broj, a svaki se pokušava dovesti do rođenja.
Gledano očima vjere, ovo stanje otvara ozbiljno pitanje odnosa prema životu. Svaki zametak, bez obzira na to je li začet prirodnim putem ili uz pomoć medicine, nosi u sebi dostojanstvo ljudskog bića i od trenutka začeća jest život koji zaslužuje poštovanje. Kršćanski pogled ne gleda na embrij kao na materijal za čuvanje ili uništenje, nego kao na dijete koje je već u Božjem planu ljubavi. Tih gotovo deset tisuća zametaka nisu brojke, nego tisuće začetih života koji čekaju svoju sudbinu u rukama ljudi.
Dok zakonodavci, liječnici i društvo traže rješenja, Crkva poziva na razmišljanje o moralnim posljedicama postupaka koji uključuju stvaranje i zamrzavanje većeg broja embrija. Ona podsjeća da život nije naše vlasništvo, nego Božji dar koji treba prihvatiti s odgovornošću i poštovanjem. Svako dijete, bilo rođeno prirodno ili uz pomoć medicine, dar je Božje ljubavi i znak nade za budućnost. U vremenu kada je toliko života “na čekanju” u spremnicima dušika, vjera nas potiče na kulturu života, u kojoj će svako začetno biće imati priliku za rođenje, rast i ljubav.
—
Izvor:
Novi list, autorica Bojana Mrvoš Pavić, objavljeno 18. ožujka 2019. godine
https://www.novilist.hr
